Kamo vode eksperimenti s ekonomskom politikom?

Premijerski kandidat SDP-a je zadnjih nekoliko dana skupljao političke bodove populističkim zagovaranjem nacionalnog kapitalizma, oporezivanjem imovine i gotovo svake transakcije na tržištu kapitala. Ovaj osvrt je pokušaj da se ekonomska logika obrani pred SDP-ovim političkim populizmom koji predvodi njihov kandidat za premijera prof.dr.sc. Ljubo Jurčić.

Izjavom da kao premijer ne bi privatizirao državno poduzeće prodajom nekom srpskom tajkunu jer su ratne rane još uvijek svježe, čak ni da je njegova ponuda najviša, prof.dr.sc. Ljubo Jurčić neodoljivo podsjeća na potpredsjednika Vlade Damira Polančeca kada je izjavio da je TLM prodan domaćem konzorciju zato što je domaći, bez obzira što je postojala financijski povoljnija ponuda. Čak se i Anto Đapić složio da je SDP preuzeo političke stavove HSP-a vezano uz nacionalnu politiku. Nazire li se poslijeizborna koalicija SDP – HSP?

Izjavama “Ako građanin kupi vrijednosni papir i prodaje ga, recimo, u roku od godine i pol dana, to bi se smatralo špekulacijom i oporezivalo bi se, jer investicije u takvom periodu ne znače ništa.” i “Hrvatska će uvesti nadzor financijskih tokova kako bi se u svakom trenutku znalo gdje je čiji novac. Nadzirati će se svaka transakcija roba i usluga u Hrvatskoj.”, Jurčić najavljuje oporezivanje pojedinačnih transakcija po stopi od 20 posto bez mogućnosti prenošenja gubitka, što je izravan udar na likvidnost još uvijek nedovoljno likvidnog domaćeg tržišta kapitala. Ovakav porez ne stvara privlačno okruženje ni za male ulagače ni za izravna inozemna ulaganja. Ali Ljubu Jurčića to ne zabrinjava jer ionako “U Hrvatskoj nema ozbiljnijih investicija osim ako ne investira država.” Zato država treba oporezivati burzovne špekulante, jer samo ona može pokrenuti gospodarstvo. Država će sama planski odrediti koje će se industrije i kako razvijati, po uzoru na petoljetke ekonomskog genija, druga Josifa Visarionoviča Džugašvilija – Staljina. Tako je, na primjer, plan Ljube Jurčića u pet godina “revitalizirati tekstilnu industriju”, ma što to značilo.

Makroekonomski “stručnjak” dr.sc. Ljubo Jurčić “zna” da su u knjigama po kojima predaje čitava poglavlja posvećena graničnoj sklonosti ulaganjima i multiplikatoru investicija u modelima rasta nacionalnog gospodarstva. Investirati znači kroz neko vrijeme u budućnosti vezati novčana sredstva za neku imovinu, bila ona materijalna kao što su nekretnine ili financijska kao što su varanti (eng. warrants) ili opcije (calls and puts). Cilj investiranja je uvijek i jedino maksimalno uvećavanje financijske imućnosti uz održavanje rizika u granicama tolerantnosti. Rizik je vezan uz nesigurnost da će investitorova zahtijevana stopa prinosa zaista biti ostvarena. Posljedica oporezivanja kapitalne dobiti od svake transakcije je da će veliki i institucionalni ulagači moći ostvariti svoju zahtijevanu stopu prinosa jedino ako se izlože većem riziku, na koji mnogi neće biti spremni. Zbog toga oporezivanje investicija u stoljeću globalizacije i neograničene mobilnosti kapitala ima kao izravnu posljedicu njegov odljev i značajan pad njegove vrijednosti, a politički rizik dolaska SDP-a na vlast se uz regulatorni rizik nastavka represivne monetarne politike danas s pravom smatra najvećim sistemskim rizikom tržišta kapitala.

Uvođenje oporezivanja svake transakcije (na ZSE se dnevno u prosjeku obavi preko 2.000 transakcija) nije samo izravan udar na mobilnost kapitala i likvidnost burze (uskoro će biti 100 milijardi kuna godišnjeg sveukupnog prometa na burzi). Prof.dr.sc. Jurčić njegovim uvođenjem namjerava pridonijeti rješavanju problema nezaposlenosti zapošljavanjem u Poreznoj upravi Ministarstva financija novih djelatnika koji bi oporezivali svaku transakciju. Jesu li koristi oporezivanja svake transakcije vrijedne troškova njenog uvođenja?

Svugdje u svijetu je prema kriteriju za rizik prilagođenog prinosa najisplativiji oblik dugoročne štednje za malog ulagača (koji nema vremena sam analizirati financijsko tržište) ulaganje u portfelj dioničkih fondova. Pri tome mnogi financijski savjetnici na temelju znanstvenih istraživanja sugeriraju da je svake godine korisno napraviti novu alokaciju tog portfelja. Pri tome je jedino potrebno odgovoriti je li korist od promjene fonda vrijedna plaćanja troškova izlazne i ulazne naknade. Premijerski kandidat SDP-a male ulagače namjerava poštedjeti ovakvih briga. Uz oporezivanje prinosa od ulaganja ostvarenih kupnjom udjela u fondovima, malim ulagačima se neće isplatiti promjena fonda barem pet godina.

Uz uvođenje poreza na špekulaciju, prof.dr.sc. Ljubo Jurčić namjerava uvesti i porez na od posebne državne službe subjektivno procijenjenu vrijednost imovine, porez kojim će se financirati besplatne javne usluge. Suština oporezivanja subjektivno procijenjene vrijednosti nečije kuće je “osigurati upotrebu kompletnog stambenog kapaciteta”. “Zašto roditelji, nakon što su im djeca odselila, ne bi preselili u manji stan?”, objasnio je prof.dr.sc. Ljubo Jurčić Glasu Istre zašto treba oporezivati neiskorišteni stambeni prostor. Kada bih mogao, volio bih premijerskom kandidatu SDP-a postaviti pitanje poštuje li moje stare roditelje? Poštuje li njihov dugogodišnji trud oko podizanja kuće u kojoj proživljavaju starost i otkidanje iz usta pomoću kojeg su skupili sredstva potrebna da ju podignu? Ako ih poštuje, zašto ih kao umirovljenike prisiljava da promjene svoj način života i prodaju kuću za koju su emotivno vezani? Ako se ekonomska politika toliko brine o ekonomičnom iskorištavanju stambenog prostora, zašto država nije otkupila i sanirala mnogobrojne napuštene kuće, te ih ustupila prognanicima, umjesto što je prognanicima izgradila nove kuće, dok su napuštene kuće propadale? Je li zaista cilj oporezivanja neiskorištenog stambenog prostora osigurati upotrebu kompletnog stambenog kapaciteta ili je možda cilj omogućiti preprodavačima nekretnina zaradu? U svakom slučaju, odluku trebaju li preseliti u manji stan trebaju donesti moji roditelji, a ne država umjesto njih.

Premijerski kandidat SDP-a nije samo povećao rizik korekcije na domaćem tržištu kapitala i utjerao strah od poreza na imovinu srednjem staležu. Podsjetimo se da se njegov gospodarski program temelji na odgodi ulaska u Europsku uniju time što će “privremeno” povećati deficit državnog proračuna iznad, prema kriterijima iz Maastrichta, dozvoljenih tri posto. U Slobodnoj Dalmaciji je čak zaprijetio suverenitetu HNB-a u vođenju monetarne politike:
Ljubo Jurčić: “Prve dvije godine mandata bismo povećali deficit državnog proračuna na pet posto BDP-a... ako tada procijenimo da bi se promjenom monetarne politike mogao povećati gospodarski rast, tada bi najvjerojatnije došlo do slabljenja domaće valute. U tom kontekstu svakako treba reći kako će ionako prilikom prelaska na euro trebati odrediti tečaj po kojem će se raditi konverzija valuta.”
Slobodna Dalmacija: “Što ako se vodstvo Hrvatske narodne banke tome usprotivi?”
Ljubo Jurčić: “Tada ćemo izmijeniti Zakon o HNB-u koji bi takvu promjenu monetarne politike učinio mogućom.”

Eksperimentirati s ekonomskom politikom na način na koji to najavljuje SDP-ov kandidat za premijera u najmanju ruku se može ocijeniti kao opasno. Ili je ekonomsku politiku koju zagovara prof.dr.sc. Ljubo Jurčić samo teško razumjeti?

mr.sc. Tomislav Petrov